Friday, January 6, 2012

Japanske jabuke













Jedna od mojih mojih omiljenih voćki. Sećam se kada sam, kao mala prvi put probala japansku jabuku, bila mi je ljigava i čudna, a opet neobično lepa. Dešavalo se da prođu godine pa da je ponovo pojedem, ali ove zime jedem skoro svaki dan po jednu da se zasladim poslepodne. Pročitala sam da su ne samo ukusne, već i zdrave i time se moje uživanje povećalo.

Moje iskustvo kaže da postoje različite sorte ili kako se to već profesinalno naziva. Najlošija je ona sa crnim pegicama.

Japanske jabuke sa tamnim mrljama, takve izbegavam.


Sve ostale su dobre, ali ona koja se potpuno uljigavi je najbolja. Poenta je da se japanka jabuka jede prezrela, nagnjila, ali nije loša ni već kada malo omekša. Ako se pojede polutvrda ne pokazuje svoj kvalitet, može da skuplja usta, da ostavlja brašnjav utisak ili da bude bezukusna. Najbolje je da boja bude intenzivno narandžasta, ali postoje i svetlije, žućkastije varijante.

Dva fino sazrela, narandžasta ploda i jedan žućkasti, nedozreo.




Rod Diospyros obuhvata preko 200 subtropskih i tropskih, listopadnih ili zimzelenih žbunova i drveća od kojih većina ima jestive plodove. Naziv ovoga roda ima latinsko poreklo i može se prevesti kao voće bogova. Poreklom je iz Kine, gde se gaji više od 2000 godina. U Indo-Malajskom regionu postoji mnogo vrsta ovoga roda, a kao voće gaji se u mnogim zemljama (Kina, Japan, Koreja, južni deo bivšeg SSSR-a, Iran, Izrael, Grčka, Turska, Italija, Španija, Brazil, Meksiko, Australija, Novi Zeland).

D. kaki naraste 5-10 m, listopadno je drvo, dugovečno. U Kini postoje primerci starosti 400 - 500 godina. Listovi su jajoliko izduženi, dužine 8-12 cm i širine 4-6 cm, sa naličja bledo zeleni, a sa lica tamnije zeleni, u jesen dobijaju crvenkastu boju. Cvetovi su u pazuhu listova na kratkim drškama, ženski cvetovi su krupni i pojedinačni, sa 4-delnom krunicom bele ili belo-žute boje, a muški sitni i u grupama. Postoje jednodomi i dvodomi varijeteti (stabla sa muškim i ženskim cvetovima na jednoj biljci ili odvojene biljke samo sa ženskim ili muškim cvetovima). Plodovi su slični jabukama ili paradajzu, 80-500 grama, tamno žuti ili narandžasti, jestivi, sa tankom i sjajnom pokožicom, pepeljastom prevlakom i sa 1-8 semenki. Biljke na kojima ženski cvetovi nisu oplođeni daju plodove bez semena (partenogeneza). Sazreva u jesen, a bere se nakon prvih mrazeva. Plodovi su bogati beta karotinom (provitamin A) i taninom koji daje opor ukus nedozrelim plodovima.

Plodovi kakija teže 200-500 grama, a sadrže oko 16 % šećera, organske kiseline, tanin, minerale i vitamine, a posebno vitamin C. Preporuje se kao energetski bogata hrana u slučaju slabosti organizmai kod stimulisawa varenja(zatvora). Koristi se i kao antibaktericidno sredstvo kod gastroenteritisa (zapaljenje želuca i tankog crijeva), posebno kod dece, kod dispepsija (poremećaja u varenju hrane) i kod crevnih upala. Posebno je dobar kao sredstvo za jačanje nervnog sistema i aktivnosti jetre.
Ako polodovi kakija još nisu ugnjileli, najbolje je staviti ih u najlon kesu u toploj prostoriji. Valja pričekati da omekšaju, a to se vidi po njihovoj mekoći mesa i prozirnoj pokožici. Pokožica se zatim oljušti, a plod se jede kašičicom sa ili bez šećera. Iz ploda se može iscjediti sok ili se dodaje voćnim salatama, sladoledima, bolama i sl. Mogu se pripremiti i sirupi, kolači, džemovi i dr. pa ih i prehrambena industrija sve više koristi, a dijabetičari hvale.

Za odstranjivanje oporog ukusa plodovi se mogu zamrznuti i nakon njihovog odmrzavanja nestaje oporost. Japanska jabuka ima dva puta više voćnih vlakana i neophodnih mikroelemenata od jabuke. Bogata je antioksidantima, kalijumom, kalcijumom, magnezijumom, fosforom i gvožđem, vitaminima A, C i P. U narodnoj medicini koristi se za ublažavanje želudačnih tegoba, jača kardiovaskularni sistem i srčani mišić, umirujuće deluje na nervni sistem, ima baktericidno svojstvo, koristi se za ispiranje grla, umirenje kašlja i u kozmetičke svrhe.
Ne napadaju je štetočine. 
(izvor)


No comments:

Post a Comment