Tuesday, January 24, 2012

Moje nove ćufte
















Sastojci
500g mlevene junetine
praziluk
200g mladog sira*
2 jajeta
teglica Alnatura Sugo Picante 340g
prezle
parmezan
ulje
biber, so, granule belog luka
peršun za dekoraciju

*trebalo bi da se koristi Ricotta ili Cottage Cheese, ali ih nisam nasla tada pa sam kupila obican mladi kravlji, medjutim sigurno bi ćufte bile još sočnije da sam koristila neki od ova dva prethodno navedena


Priprema
U vangli se pomeša meso sa seckanim prazilukom, sirom (ako je običan, onda treba da se prvo izgnječi) i jajima. Doda se oko pola šoljice prezli (u zavisnosti od vrste upotrebljenog sira, cottage je tečniji na primer), kašika ulja, kašičica belog luka u prahu, posoli se i pobiberi. Smesa se mesi dok se ne dobije ujednačena masa. Prezle je najbolje dodavati postepeno po potrebi da ćufte ne bi bile suve.

Dobijenu smesu nauljenim rukama oblikovati u malo veće ćufte i ređati u tiganj, u paradajz sos. Dodati otprilike pola šolje vode i pustiti da se krčka nekih 15-20 minuta na srednjoj vatri.






Isparavanjem dodate vode se ćufte zapravo kuvaju. Proveriti s vremena na vreme da li se sa donje strane ćufti uhvatila korica, ako jeste okrenuti ih. Po potrebi dodati jos vode i prekriti ih komadima paradajza. 




Kuvati još samo 10 minuta i skloniti sa vatre. Kada prvi put kuvate ovo jelo, izaberite jednu ćuftu pa proverite kako izgleda iznutra. Cilj je da budu skuvane, ali ne i suve. 

Servirati posute parmezanom i ukrašene svežim peršunom i suvim bosiljkom.



Napomene
Ako želite, možete da dodate parmezan i u same ćufte na početku pripreme.
Kao crveni sos sam koristila Alnatura Sugo Picante iz DM-a (odeljak sa organskom i zdravom hranom) koji u stvari nije pikantan. Osim paradajza, u sebi ima šargarepu, čili, luk, bosiljak i celer. Vrlo je ukusan i ima komadiće paradajza unutra, pa deluje domaće.




My new meatballs
Ingredients:
1/2kg ground beef
1 leek

200g ricotta or cottage cheese
2 eggs
1 Alnatura Sugo Picante (tomato sauce, 340g)
1/2 cup bread crumbs  
1 teaspoon garlic, granulated
1 tablespoon extra-virgin olive oil 

Parmigiano-Reggiano cheese, grated 
salt & pepper
fresh parsley for garnish 

Preparation:
Place beef, cheese, eggs, minced leek, garlic, oil, salt & pepper and bread crumbs in a medium sized bowl and mix thoroughly by hand until they are completely combined and the mixture is uniformly firm. 
Coat your hands in olive oil, and using your hands form mixture into slightly bigger than usual balls.
Drop the meatballs into tomato sauce and add some water so that the sauce can reduce and simmer. Let cook for about 15 minutes on one side.
Turn them over, add some more water if needed and cook for another 10 minutes, covering them with the sauce as they cook to seal in more flavor.
Garnish with chopped parsley and parmegiano reggiano cheese.













Saturday, January 7, 2012

Američke palačinke





Široko rasprostranjena, uobičajena  i lako uočljiva, američka vrana je poznata većini ljudi. Ono što je manje poznato je koliko je složen njihov život. Mlade vrane ostaju sa roditeljima sve dok ne nađu svoj dom, a njihova vezanost može trajati godinama.

Rod corvus obuhvata vrste ptica kojima pripada i vrana. To su: gavran, siva vrana, crna vrana, gačac i čavka. Neke od srodnih vrsta su svraka i kreja. Vrane su zapravo porodica svih ovih ptica.










Sastojci
135g integralnog pšeničnog brašna
130ml mleka ili vode
1 jaje
1kk sode bikarbone
2 kašike ulja
2 kašike šećera
malo soli
ulje za tiganj po potrebi

Priprema
Umešati sve sastojke i u zagrejano ulje stavljati po jednu malu kutlaču smese na sredinu tiganja. Smesa će sama skliznuti i oformiti kružni oblik.



Kada se na suprotnoj strani pojave mehurići, proveriti špatulom kako izgleda strana koja se peče. Palačinku nedugo zatim okrenuti, kada i ivice počnu da se peku jer tada očvrsnu i okretanje bude lakše. Za drugu stranu je potrebno manje od jednog minuta.

Palačinke servirati sa domaćim džemom, pošećerene ili sa javorovim sirupom.


Američke palačinke sa maminim domaćim džemom od kajsija (na 1kg voća ide ne više od 200g grama šećera)









Friday, January 6, 2012

Japanske jabuke













Jedna od mojih mojih omiljenih voćki. Sećam se kada sam, kao mala prvi put probala japansku jabuku, bila mi je ljigava i čudna, a opet neobično lepa. Dešavalo se da prođu godine pa da je ponovo pojedem, ali ove zime jedem skoro svaki dan po jednu da se zasladim poslepodne. Pročitala sam da su ne samo ukusne, već i zdrave i time se moje uživanje povećalo.

Moje iskustvo kaže da postoje različite sorte ili kako se to već profesinalno naziva. Najlošija je ona sa crnim pegicama.

Japanske jabuke sa tamnim mrljama, takve izbegavam.


Sve ostale su dobre, ali ona koja se potpuno uljigavi je najbolja. Poenta je da se japanka jabuka jede prezrela, nagnjila, ali nije loša ni već kada malo omekša. Ako se pojede polutvrda ne pokazuje svoj kvalitet, može da skuplja usta, da ostavlja brašnjav utisak ili da bude bezukusna. Najbolje je da boja bude intenzivno narandžasta, ali postoje i svetlije, žućkastije varijante.

Dva fino sazrela, narandžasta ploda i jedan žućkasti, nedozreo.




Rod Diospyros obuhvata preko 200 subtropskih i tropskih, listopadnih ili zimzelenih žbunova i drveća od kojih većina ima jestive plodove. Naziv ovoga roda ima latinsko poreklo i može se prevesti kao voće bogova. Poreklom je iz Kine, gde se gaji više od 2000 godina. U Indo-Malajskom regionu postoji mnogo vrsta ovoga roda, a kao voće gaji se u mnogim zemljama (Kina, Japan, Koreja, južni deo bivšeg SSSR-a, Iran, Izrael, Grčka, Turska, Italija, Španija, Brazil, Meksiko, Australija, Novi Zeland).

D. kaki naraste 5-10 m, listopadno je drvo, dugovečno. U Kini postoje primerci starosti 400 - 500 godina. Listovi su jajoliko izduženi, dužine 8-12 cm i širine 4-6 cm, sa naličja bledo zeleni, a sa lica tamnije zeleni, u jesen dobijaju crvenkastu boju. Cvetovi su u pazuhu listova na kratkim drškama, ženski cvetovi su krupni i pojedinačni, sa 4-delnom krunicom bele ili belo-žute boje, a muški sitni i u grupama. Postoje jednodomi i dvodomi varijeteti (stabla sa muškim i ženskim cvetovima na jednoj biljci ili odvojene biljke samo sa ženskim ili muškim cvetovima). Plodovi su slični jabukama ili paradajzu, 80-500 grama, tamno žuti ili narandžasti, jestivi, sa tankom i sjajnom pokožicom, pepeljastom prevlakom i sa 1-8 semenki. Biljke na kojima ženski cvetovi nisu oplođeni daju plodove bez semena (partenogeneza). Sazreva u jesen, a bere se nakon prvih mrazeva. Plodovi su bogati beta karotinom (provitamin A) i taninom koji daje opor ukus nedozrelim plodovima.

Plodovi kakija teže 200-500 grama, a sadrže oko 16 % šećera, organske kiseline, tanin, minerale i vitamine, a posebno vitamin C. Preporuje se kao energetski bogata hrana u slučaju slabosti organizmai kod stimulisawa varenja(zatvora). Koristi se i kao antibaktericidno sredstvo kod gastroenteritisa (zapaljenje želuca i tankog crijeva), posebno kod dece, kod dispepsija (poremećaja u varenju hrane) i kod crevnih upala. Posebno je dobar kao sredstvo za jačanje nervnog sistema i aktivnosti jetre.
Ako polodovi kakija još nisu ugnjileli, najbolje je staviti ih u najlon kesu u toploj prostoriji. Valja pričekati da omekšaju, a to se vidi po njihovoj mekoći mesa i prozirnoj pokožici. Pokožica se zatim oljušti, a plod se jede kašičicom sa ili bez šećera. Iz ploda se može iscjediti sok ili se dodaje voćnim salatama, sladoledima, bolama i sl. Mogu se pripremiti i sirupi, kolači, džemovi i dr. pa ih i prehrambena industrija sve više koristi, a dijabetičari hvale.

Za odstranjivanje oporog ukusa plodovi se mogu zamrznuti i nakon njihovog odmrzavanja nestaje oporost. Japanska jabuka ima dva puta više voćnih vlakana i neophodnih mikroelemenata od jabuke. Bogata je antioksidantima, kalijumom, kalcijumom, magnezijumom, fosforom i gvožđem, vitaminima A, C i P. U narodnoj medicini koristi se za ublažavanje želudačnih tegoba, jača kardiovaskularni sistem i srčani mišić, umirujuće deluje na nervni sistem, ima baktericidno svojstvo, koristi se za ispiranje grla, umirenje kašlja i u kozmetičke svrhe.
Ne napadaju je štetočine. 
(izvor)


Thursday, January 5, 2012

Svinjski vrat sa brokolijem i sosom od praziluka i suvog grožđa












Sastojci za dve osobe
svinjski vrat - 2 snicle sa kostima
oko 400g brokolija
1 praziluk
oko 30g suvog grožđa
200ml pavlake za kuvanje
ulje od košpica grožđa
začini: so, 4 vrste bibera, mleveni vrganji, biozačin, beli luk u granulama




Priprema
Staviti prethodno posoljen i pobiberen svinjski vrat u tiganj na vrelo ulje da se oprlji sa obe strane. Smanjiti temperaturu i poklopiti. Okretati šnicle s vremena na vreme, kad god ima praznog hoda u pripremi ostalih jela.



U ključalu vodu ubaciti brokoli i kuvati tek toliko da viljuška malo lakše prolazi kroz peteljku, ali da i dalje pruža otpor. Procediti ga i ostaviti sa strane.





U istu šerpu sipati ulje i ubaciti praziluk. Kada se malo proprži, dodati šaku suvog grožđa. 



Malo krčkati, a zatim dodati slatku pavlaku i pozačiniti sa malo bio začina, mlevenim vrganjima, biberom i belim lukom u prahu. Ostaviti da se krčka, a zatim poklopiti i skloniti sa vatre. 



Otklopiti šnicle i ostaviti da se malo zapeku. 
Servirati po želji, a predlog je sos preliven preko brokolija i svinjski vrat sa strane.



Vreme pripreme oko pola sata.




Sunday, October 23, 2011